Pijavice - ŠRU Som Pisarovina

Pijavice

pijavica0.jpg

Za ribolovni mamac mogu se kupiti uzgojene pijavice u trgovinama ribolovnog pribora i opreme od travnja do rujna, a cijena im varira od 2,5-4 Kn po komadu. Drže se u zatvorenoj posudi s običnom vodom (ne vodovodnom), koja na poklopcu ima rupice za zrak ili u vlažnoj pjeskovitoj zemlji. Treba ih držati na hladnom, najbolje u hladnjaku. Ljeti, prilikom transporta kanticu je dobro obložiti ledom (plastične boce napunjene vodom se zamrznu u škrinji za duboko zamrzavanje) ili zaleđenu bocu staviti u kanticu sa zemljom. Upotrijebljene ili ozlijeđene pijavice ne vraćati u kanticu.


Pijavica (lat. Hirudo medicinalis) ribolovcima je uglavnom poznata kao dobar i kvalitetan mamac za lov soma, na koji rado zagrizu i druge ribe: klen, cvergl, deverika, šaran, gregeč,...


Manje je poznato da je medicinska pijavica zakonom zaštićena ugrožena vrsta, koju nije dozvoljeno skupljati u prirodi. Pijavica spada u red kolutićavaca i vanjskih parazita. Prirodno stanište su joj bare, jezera i rijeke gdje obitavaju žabe, koje su važne za njen opstanak. Poznata je još iz drevnih vremena kao "sredstvo za puštanje krvi", a intenzivno se u medicini koristila u srednjem vijeku. Danas se ponovno uvodi u primjenu u modernoj kirurgiji nakon operativnih zahvata na ekstremitetima (uhu, nosu, prstima, zglobovima) kao najpogodniji i najbezbolniji način ispuštanja krvi i oživljavanja operiranih dijelova.


Pijavica pliva u vodi tražeći potencijalne žrtve ili se odmara na samom rubu vode ispod većeg kamenja. Kroz vodu se kreće izvijanjem tijela (kontrakcijom uzdužnih mišića), a po tlu kontrakcijom u prsten i pružanjem. Ovalno cilindrično tijelo podijeljeno je na 33-34 kolutića. Leđna strana je tamno smeđa do crna sa ili bez šest uzdužnih crvenih ili smeđih pruga. S oba kraja tijela ima sisaljku u obliku diska od kojih jedna služi za držanje, a druga za hranjenje. Hranidbeni otvor ima tri čeljusti svaka s po 100 sitnih zubi kojima progriza kožu žrtve. Pet pari očiju smješteno je na njenim krajevima.


Pijavica je dvospolac koji ima ima muške i ženske organe, kao i prstenasto zadebljanje koje postane vidljivo za vrijeme sezone parenja. Reagira na promjenu svjetla, toplinu i pokrete, a u vodi na vibracije. Pari se u srpnji i kolovozu, a vrećicu tzv. kokon s više oplođenih jajašaca snese u vlažano tlo na obali. Nakon 14 dana izlegu se male pijavice koje su potpuno razvijene kao i odrasle, ali su im čeljusti preslabe da progrizu kožu sisavaca. Zbog toga prva dva obroka krvi moraju dobiti od žaba koje su presudne za održanje populacije. Medicinska pijavica se hrani krvlju žtrve (žabe, ribe, sisavci), a konjska pijavica (dugačka i do 30 cm) se hrani glistama, crvima i strvinama.


Kad pronađe žrtvu pijavica se primi pomoću dvije sisaljke, te progrize kožu na mjestu gdje krvotok cirkulira blizu površine. Za to vrijeme izlučuje se anestetik, tako da žrtva ne osjeti ugriz, te herudin, tj. antikoagulans koji spriječava zgrušavanje krvi.


Pijavica koja je od 2-6 cm može povećati svoj volumen od 8-11 puta, a težinu do 6 puta. Nakon 20-40 minuta od ugriza kad se napije krvi, sama otpadne, a na koži ostane ožiljak u obliku slova y koji može krvariti od 1-10 sati zbog još prisutnog anitkoagulansa. Za probavu krvi potrebno je oko 200 dana, tj. 6 mjeseci. Bez hrane pijavica može preživjeti i do 300 dana.
Krv se skladišti u niz divertikula, te se iz njih izbacuje voda i sol. Probavu ne obavljaju enzimi, već bakterija koja izlučuje poseban antibiotik koji uništava sve druge vrste bakterija. Zbog toga kod ugriza pijavice ne postoji opasnost od bakterijske infekcije.


Populacija pijavica se smanjuje zbog zagađenja i isušivanja močvara i bara. Osim u medicini pijavice (uzgojene) se koriste u proizvodnji seruma protiv zmijskih ugriza, farmaceutskoj industriji i naravno, ribolovu. Pijavice su ljudima višestruko korisne, te ih ne treba nepotrebno uništavati, a njihova staništa treba sačuvati od zagađenja i nestajanja.

(R.A.)
Nastavi